PAPIN NAGOVOR UZ MOLITVU ANĐEO GOSPODNJI

Nedjelja, 1. studeni 2009.

Kako je lijepo i utješno zajedništvo svetih

[Video]

Draga braćo i sestre!

Današnja se nedjelja podudara sa svetkovinom Svih Svetih, koja poziva Crkvu putnicu na zemlji kušati unaprijed beskrajno slavlje nebeske zajednice i oživjeti nadu u vječni život. Ove se godine navršava 1400 godina od kada je Pantheon – jedan od najdrevnijih i najslavnijih rimskih spomenika – postao mjestom klanjanja kršćanskome Bogu i naslovljen Djevici Mariji i svim mučenicima: "Sancta Maria ad Martyres". Hram svih poganskih božanstava tako je pretvoren u spomen onih koji, kao što kaže Knjiga Otkrivenja, "dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj" (Otk 7,14). Kasnije je proslava svih mučenika protegnuta na sve svece, "veliko mnoštvo, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika" (7,9) – kao što kaže sveti Ivan. U ovoj Svećeničkoj godini drago mi je spomenuti se s posebnim štovanjem svetih svećenika, kako onih koje je Crkva proglasila svetima, predloživši ih kao primjere duhovnih i pastoralnih kreposti, tako onih – daleko brojnijih – koji su poznati Gospodinu. Svatko od nas čuva zahvalni spomen na nekog od njih, koji nam je pomogao rasti u vjeri i dao nam osjetiti Božju dobrotu i blizinu.

Sutra nas, zatim, čeka godišnji Spomen svih vjernih mrtvih. Htio bih pozvati da se taj spomen živi sukladno istinskom kršćanskom duhu, to jest u svjetlu koje izbija iz uskrsnoga otajstva. Krist je umro i uskrsnuo i otvorio nam prolaz u Očev dom, Kraljevstvo života i mira. Onaj tko slijedi Krista u ovome životu biva prihvaćen tamo gdje nam je On prethodio. Dok dakle posjećujemo groblja, spomenimo se da ondje, u grobovima, počivaju samo posmrtni ostaci naših dragih u očekivanju konačnog uskrsnuća. Njihove duše – kao što kaže Sveto pismo – već su "u ruci Božjoj" (Mudr 3,1). Stoga ih se najispravnije i najdjelotvornije časti tako da se moli za njih i da se za njih prinose djela vjere, nade i ljubavi. U jedinstvu s euharistijskom žrtvom, možemo zagovarati za njihovo vječno spasenje i iskusiti duboko zajedništvo, očekujući ponovni susret s njima, kako bismo vječno uživali Ljubav koja nas je stvorila i otkupila.

Dragi prijatelji, kako je lijepo i utješno zajedništvo svetih! To je stvarnost koja unosi jednu različitu dimenziju u sav naš život. Nismo nikada sami! Dio smo jednog duhovnog "društva" u kojem vlada duboka solidarnost: dobro svakog pojedinca na korist je svih i, obratno, zajednička se sreća odražava na pojedince. To otajstvo, u određenoj mjeri, možemo iskusiti već na ovome svijetu, u obitelji, u prijateljstvu, osobito u duhovnoj zajednici Crkvi. Neka nam pomogne Marija hitro kročiti putom svetosti i neka se pokaže Majkom milosrđa za duše pokojnika.

Nakon Angelusa:

Prošlo je točno deset godina od kada su predstavnici Svjetske luteranske federacije i Katoličke Crkve, 31. listopada 1999., u Augsburgu potpisali Zajedničku izjavu o nauku o opravdanju. Nju će kasnije, 2006., potpisati također Svjetsko vijeće metodističkih Crkava. Taj dokument je potvrdio konsenzus između luterana i katolika o temeljnim istinama nauka o opravdanju, koje nas vode u samo središte evanđelja i u temeljna pitanja našega života. Bog nas je prihvatio i otkupio; naš je život upisan u obzor milosti, vodi ga milosrdni Bog, koji oprašta naš grijeh i poziva nas na novi život u nasljedovanju njegova Sina; živimo od Božje milosti i pozvani smo odgovoriti na njegov dar; sve nas to oslobađa od straha i ulijeva nam nadu i hrabrost u svijetu punom nesigurnosti, nemira i trpljenja. Na dan potpisivanja Zajedničke izjave, sluga Božji Ivan Pavao II. nazvao ju je "miljokazom na teškom putu ponovne uspostave jedinstva među kršćanima" (Angelus, 31. listopada 1999.). Ta je obljetnica dakle prigoda da se prisjetimo istina o čovjekovu opravdanju, koje svjedočimo zajedno, kako bismo se okupili zajedno na ekumenskim slavljima i kako bi dublje produbili tu i druge tematike koje su predmet ekumenskog dijaloga. Nadam se od srca da će ta važna obljetnica pridonijeti tome da se učine pomaci na putu prema punom i vidljivom jedinstvu svih Kristovih učenika.