VIAGGIO APOSTOLICO
DI SUA SANTITÀ GIOVANNI PAOLO II
IN BOSNIA ED ERZEGOVINA

CERIMONIA DI BENVENUTO

DISCORSO DEL SANTO PADRE GIOVANNI PAOLO II

Aeroporto Internazionale di Banja Luka
Domenica, 22 giugno 2003

Štovana gospodo članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine,
časna braćo u biskupstvu,
cijenjeni predstavnici vlasti,
draga braćo i sestre.

1. Svom dušom haran za primljeni poziv, vraćam se u Bosnu u Hercegovinu nakon šest godina i zahvaljujem Bogu, što mi je ponovno dopustio susresti pučanstva oduvijek tako bliza mojemu srcu.

Zahvaljujem gospodi članovima Predsjedništva Bosne i Hercegovine za upućene mi srdačne riječi pozdrava i za sve što su – zajedno s drugim Vlastima – učinili, kako bi se omogućio ovaj moj pohod.

Pozdravljam dragoga brata banjolučkoga biskupa Franju Komaricu i ostale članove ovdašnje Biskupske konferencije i sve vjernike Katoličke Crkve. Pozdravljam također braću i sestre Srpske Pravoslavne Crkve i drugih Crkvenih zajednica, te vjernike židovstva i islama.

2. Znajući da mi je, preko radija i televizije, dano ući u vaše domove, pozdravljam i bratski grlim sve vas, dragi stanovnici raznih dijelova Bosne i Hercegovine. Znam za vaše dugu kušnju, što ste je proživjeli; znam za težinu patnje, koja svakodnevno prati vaš život; znam i za napast, što na vas vreba kako bi izgubili hrabrost i pomirili se sa sudbinom. Uz vas sam te molim Međunarodnu zajednicu, koja je već puno toga učinila, da vam i dalje bude blizu kako bi vam se omogućilo da što prije dosegnete stanje potpune sigurnosti u pravdi i slogi.

Vi pak sami budite glavni graditelji svoje budućnosti! Vaše istinsko blago čini postojanost vašega karaktera te vaša bogata ljudska, kulturna i vjerska baština po kojoj se prepoznajete. Ne mirite se sa sudbinom! Uistinu, nije lako početi iznova. To traži žrtvu i postojanost, a zahtijeva također vještinu sijanja i strpljivost čekanja. Ali znadete i da je ponovni početak ipak moguć. I uzdajte se u Božju pomoć kao i u čovjekovu poduzetnost.

3. Kako bi građansko društvo poprimilo pravi ljudski izgled i kako bi se svi s pouzdanjem mogli suočavati s budućnošću, potrebno je obnoviti čovjeka iznutra, liječeći rane i radeći na istinskome čišćenju pamćenja preko međusobnoga oprosta. Naime, u dubinama se srca nalazi korijen svakoga dobra i, nažalost, svakoga zla (usp. Mk 7, 21-23). Tamo se mora dogoditi promjena, što će omogućiti obnovu društvenoga tkiva i uspostavu međuljudskih odnosa otvorenih suradnji svih životnih snaga zemlje.

Velika odgovornost s tim u svezi leži na onima koji, u skladu s voljom biračkoga tijela, demokratski izvršavaju vlast: neka zbog trenutačnih teškoća ne odustaju od tako prijeko potrebna djela i neka ne dopuste da njima ovladaju interesi jedne ili druge strane.

Katolička Crkva u svekolikome zajedničkom djelu želi pružati vlastiti doprinos djelatnim zalaganjem svojih sinova i kćeri, navlastito pak raznovrsnim podhvatima na području odgoja te sebi svojstvene društvene skrbi i ljudskoga promaknuća, u slobodnome ispunjenju vlastitoga poslanja.

4. Uskoro ću, za vrijeme svetoga misnog slavlja, imati radost u popis blaženih unijeti ime mladoga Ivana Merza, koji je rođen ovdje u Banjoj Luci i koji predstavlja svijetli primjer kršćanskoga načina života i apostolskoga zalaganja.

Neka on svojom molitvom ojača i učvrsti ono što Papa želi Bosni i Hercegovini, a to je da se za postojeće teškoće nađe prikladno rješenje, te da Bosna i Hercegovina vidi pozitivan odgovor na svoju težnju da bude sastavni dio ujedinjene Europe u ozračju napretka, slobode i mira.

© Copyright Libreria Editrice Vaticana - 2003